bossana-ana

"I tako zaplesah sa uspomenama"

Povjetarac blag dodiruje lice
i kosu nemirnu sa cela sklanja,
moj pogled gubi se u daljine
o kojima dusa moja sanja...

Miris proljeca golica grudi,
toplinom sunca ih nadima
i dok se tijelo polagano budi,
necujnu snagu u sebe prima...

A ja se opustam poput cvijeta
i otvaram bez straha latice svoje
da u mene zivot polako useta
i uvije njezno u proljetne boje...

Cvrkuti ptica zanesose me
kao u nekom neodoljivom plesu,
a cudna osjecanja ponesose me
na jednu, u srcu, skrivenu adresu...

I tako zaplesah sa uspomenama
bez kojih zivot, zivot nije
i srecom, koja je nesvjesno i sama
s ljubavlju zaigrala, kao i prije...

Odjednom je stvarnost postala san,
a ja carolijom odjevena,
leprsavost, koju je poklonio dan
prihvatih, kao opcinjena...

I ko zna koliko dugo bih bila
na krilima slobode u tom letu,
i ko zna po koji put bih snila
da sam latica na jednom cvijetu,

da me zov daljine u jednom trenu
ne pozva glasno imenom mojim,
tek tada se i moja dusa prenu
posustala od plesa u snovima svojim...

Mi. 05.05.2010
12:54

"I zato ti hvala sto postojis"

I da te nema, trazila bih tebe
bas onako, kao dijete sto trazi
komadic ljubavi, razumijevanja malo
i ruku da rane, sto bole, ublazi...♥

Jer ti si ono sto dusa treba
da se opusti, kao u raju
malo je takvih sto se brinu
malo je ruku, koje to znaju...♥

To bogatstvo, koje slucajno pronadjoh
cuvacu kao kap vode na dlanu
ja znam da si tu i kada nisi
bilo po noci, bilo po danu...♥

Osjecam dah lijepe rijeci
briznost, koja izvire iz njih
prijateljstvo je melem, koji lijeci
prirodnim lijekom najjacim od svih...♥

I zato ti hvala sto postojis
da mi ozaris osmijehom lice
hvala sto si za mene tu
hvala ti od srca, draga Prijateljice...♥

Ja znam da zivim u okrilju tebe
toliko mi dajes rijecima svojim
znam da si bice, koje prici zna
da se buducnosti surove ne bojim...♥

Mi. 21.04.2010
18:30

"Misli su moje kao vjetar"

Misli su moje kao vjetar
koji otpuhne i opet se vrati
a onda se vine u susret tebi
kad suza moja njeznost mu plati...

Sve moje zelje sapucem vjetru
isprepletene u proljeca miris
nadahnute su ljubavlju mojom
pretvorene u najljepsi iris...

Vjetar sve moje tajne zna
vezane za tebe i tvoju moc
priznala sam tugu duse moje
koja cesto sama odluta u noc...

Misli moje sa vjetrom zure
prema tebi, u tvoje daljine
drhtaje srca zeljela bih opet
osjecati jake od tvoje blizine...

Tek tada bih od umora pala
kao leptir kad rasiri krila
u snovima mojim osjecam se laka
samo u njima ja sam tvoja vila...

Mi. 17.03. 2010
15:27