bossana-ana

"Oprosti sto sumnjala nisam"

Oprosti mi, molim te, sto jos uvijek mislim na te.
Oprosti dusi mojoj, cije suze te jos prate
i ne daju mira tijelu mom da se umiri,
jer ga prze do bola, prohujalog vremena, dodiri...

Ja nisam smjela izgovoriti rijeci: "zao mi je".
To je izvor bola sa kojeg dusa moja vodu pije
i sve dok ne presusi i poslednja kap u njemu,
cuvacu u sebi, te tuzne odore, opremu...

Oprosti zeni, koja nepoznatom putanjom luta.
Ni sama nije znala da skrenula je sa pravog puta.
Nju tama odvela je u neprozirnu maglu bez lika
i u njoj se rastala od sebe i od realnosti, njenih slika...

Oprosti nepromisljenosti lutanja njenog,
zbog kojeg u izgubljenosti trazi
mozaik raspukle srece da komadicima bol ublazi,
te krivice svoje ni sama svjesna nije
da gazi po vremenu u kojem je zivila prije...

Znam, nisam smjela izgovoriti rijeci kobne: "zao mi je".
Ipak sam trebala znati da iza njih zaborav se ne krije,
vec uspomene, ciji mirisi me nezaustivo guse,
kao po dogovoru ubijaju i poslednji otpor, u meni, ranjene duse...

Oprosti, sto sumnjala nisam u sudbinu, u zivot, u tebe.
Oprosti, sto istinom golom zamotavala sam samo sebe.
Oprosti, sto uginuse makovi srece na livadi ljubavi nase,
ja dobro znam da pelini zivota, pune bez prestanka moje case...

Sa. 03.04.2010
13:31