bossana-ana

"I tako zaplesah sa uspomenama"

Povjetarac blag dodiruje lice
i kosu nemirnu sa cela sklanja,
moj pogled gubi se u daljine
o kojima dusa moja sanja...

Miris proljeca golica grudi,
toplinom sunca ih nadima
i dok se tijelo polagano budi,
necujnu snagu u sebe prima...

A ja se opustam poput cvijeta
i otvaram bez straha latice svoje
da u mene zivot polako useta
i uvije njezno u proljetne boje...

Cvrkuti ptica zanesose me
kao u nekom neodoljivom plesu,
a cudna osjecanja ponesose me
na jednu, u srcu, skrivenu adresu...

I tako zaplesah sa uspomenama
bez kojih zivot, zivot nije
i srecom, koja je nesvjesno i sama
s ljubavlju zaigrala, kao i prije...

Odjednom je stvarnost postala san,
a ja carolijom odjevena,
leprsavost, koju je poklonio dan
prihvatih, kao opcinjena...

I ko zna koliko dugo bih bila
na krilima slobode u tom letu,
i ko zna po koji put bih snila
da sam latica na jednom cvijetu,

da me zov daljine u jednom trenu
ne pozva glasno imenom mojim,
tek tada se i moja dusa prenu
posustala od plesa u snovima svojim...

Mi. 05.05.2010
12:54